Rezultati 10. dyp turnira ZG Fabi 26-27

Rezultati 10. dyp turnira ZG Fabi 26-27

Borba za Fabi večernje titule se nastavlja.. La Decimu ove sezone je uhvatio NEMEC

ROUTORAK #10: VELIKI NOVAC, NAPREDNA METRIKA I PITANJE HTIJENJA

Deseto izdanje Routorka još je jednom pokazalo da stolni nogomet u Hrvatskoj krupnim koracima grabi prema profesionalizaciji. Turnir na stadionu iza Routea prenosio je HTV, a voditelj Marko Šapit za stručnu je post festum analizu angažirao Darija Todorovića, eksperta s čak dvogodišnjim iskustvom aktivnog igranja stolnog nogometa.
ŠAPIT: Gospodine Todoroviću, Vi službeno zbog privatnih razloga niste mogli prisustvovati turniru. Neslužbeno se govori da se čak ni na DYP niste uspjeli kvalificirati. Ne znam je li deplasirano pitati baš Vas za analizu, ali Vas su mi, eto, dali.
TODOROVIĆ: Ne brinite Vi ništa. Meni je dovoljna samo tablica da bih iščitao sve parametre koje amatersko oko ne može vidjeti. Osnovna statistika je kao bikini. Otkriva puno, ali ne otkriva sve. Tu su zato BH1, BH2, ØP, G± i čitav niz drugih pokazatelja. Kad ih međusobno usporedimo, dolazimo do vrlo zanimljivih zaključaka.
ŠAPIT: Kojih?
TODOROVIĆ: Pa, primjerice, da igrači s većim brojem bodova u pravilu završavaju ispred onih s manjim brojem bodova. To se jasno vidi i na ovom turniru.
ŠAPIT: U redu, krenimo s analizom tablice. Krešo Nemec završio je prvi sa 16 bodova, koliko ima i drugoplasirani Matija Pažulinec. Fuček i Devčić zauzeli su treće i četvrto mjesto. Kako ocjenjujete ovakav raspored?
TODOROVIĆ: Gledajte, danas svi znaju igrati nogomet. Pa tako i ovaj stolni. Nema više lakih protivnika, svatko može pobijediti svakoga. Osim u utakmicama u kojima to ne uspije.
ŠAPIT: Nemec je ipak bio najuvjerljiviji. Gol-razlika plus 20, 16 bodova iz deset nastupa. Što se krije iza njegova uspjeha?
NEMEC I PRSTEC – PARTNERSTVO KOJE NADILAZI GRANICE SPORTA
TODOROVIĆ: Prije svega iskustvo. Nemec i osmoplasirani Ante Prstec dugogodišnji su partneri, ljudi koji se poznaju u dušu. Među njima postoji posebna kemija. Njih dvojica ne trebaju ni razgovarati. Dovoljan je pogled, diskretan dodir ručice, ponekad samo uzdah. Nerijetko jedan drugome unaprijed osjete pokret. To je razina intimnosti koju u modernom stolnom nogometu sve rjeđe viđamo.
ŠAPIT: Ali ovo je DYP, pa nisu baš igrali zajedno. Povremeno su igrali i jedan protiv drugoga?
TODOROVIĆ: Upravo tako, Marko. I tu dolazimo do onog najljepšeg. Jer koliko god uživali jedan uz drugoga, oni se jednako dobro snalaze i jedan nasuprot drugome.
ŠAPIT: Spomenimo i Krešinu suprugu Boženu Nemec. Ona je također nastupila, završila je četrnaesta s četiri boda.
TODOROVIĆ: Božena je jedna od najpozitivnijih priča ovog Routorka. Pokazala je iznimnu emocionalnu stabilnost, športsko dostojanstvo i sposobnost da ostane usredotočena na igru unatoč svim okolnostima. Nije jednostavno igrati stolni nogomet dok vaš suprug razvija tako intenzivan odnos s dugogodišnjim partnerom. Zbog toga su njezine dvije pobjede još vrednije. Božena je pokazala da je prije svega velika sportašica, ali i velika žena.
ŠAPIT: Pažulinec i Fuček također su bili vrlo uspješni. Kako ocjenjujete njih?
TODOROVIĆ: Pažulinec je teoretski mogao biti i prvi, ali je podbacio u nekim ključnim parametrima, osim u onima u kojima nije. Onih u kojima nije ipak je bilo znatno više, čime je, moram napomenuti, potpuno zasluženo zauzeo drugo mjesto. Devčić je završio s istim brojem bodova kao Fuček, ali s jednom bitnom razlikom.
ŠAPIT: Kojom?
TODOROVIĆ: Fuček je treći, a Devčić četvrti. To je možda i najveća razlika među njima.
POSTOTAK ZALAGANJA – MATEMATIKA JE NEUMOLJIVA
ŠAPIT: Zanimljiva je i situacija od petog do sedmog mjesta. Vladimir Bister, Marko Tovernić i Zlatko Miletić osvojili su po 12 bodova. Kako komentirate njihov učinak?
TODOROVIĆ: E vidite, gospodine Šapitu, tu dolazimo do napredne analitike. Miletić je dao 100% od sebe, pa je završio sedmi. Tovernić je dao 110%, pa je završio šesti, dok je Bister dao čak 140%, čime se vinuo do petog mjesta. To su vam matematika i napredna analitika. Na ovako visokim razinama one su neumoljive.
ŠAPIT: Ali sva trojica osvojila su po 12 bodova?
TODOROVIĆ: Upravo tako. I to najbolje pokazuje koliko je ovaj šport nepredvidiv. Bister je dao čak 40 postotnih bodova više od sebe nego Miletić, a na kraju su osvojili isti broj bodova. Tovernić je dobio šest od deset utakmica, što znači da je bio uspješan u 60% susreta. Ali treba vidjeti što se dogodilo u preostalih 40 posto. Analiza pokazuje da je tamo uglavnom gubio.
Miletić je, pak, završio sedmi, s gol-razlikom nula. Uspio je ostvariti savršenu ravnotežu između postignutih i primljenih pogodaka. Dio stručne javnosti smatra da bi njegov rezultat bio bolji da je zabio još koji gol, a primio koji manje. Osobno se priklanjam toj školi razmišljanja.
ŠAPIT: Dotaknimo se još Vladimira Bistera. Peto mjesto, 12 bodova. Kako ocjenjujete njegov nastup?
TODOROVIĆ: Sasvim solidna večer jednog iskusnog natjecatelja. Ali ne mogu propustiti primijetiti jednu stvar koja bi mogla dodatno unaprijediti njegove športske performanse. Da je osvojio još četiri boda, bio bi bodovno izjednačen s pobjednikom. I mislim da je upravo to smjer u kojem Bister treba razmišljati.
BUCHHOLZ 1 – REVOLUCIJA U MJERENJU HTIJENJA
ŠAPIT: Pogledajmo statistiku. U tablici imamo nekoliko zanimljivih pokazatelja. Posebno upada u oči BH1, koji je važan kad više igrača ima jednak broj bodova. Jovanov, Prstec, Radić i Kraljić završili su s deset bodova. Možete li gledateljima objasniti što je BH1?
TODOROVIĆ: Pa gledajte, gospodine Šapitu. BH1 volim nazivati punim imenom, Buchholzovim koeficijentom 1, jer sam ga tako naučio izgovarati u otmjenim caffe barovima. Riječ je o iznimno kompleksnoj metrici koja je revolucionirala način na koji promatramo ovaj šport. Jednostavno rečeno, što je BH1 veći, to ponekad za igrača može biti dobro. Ali nije pravilo.
ŠAPIT: Dobro, ali niste nam zapravo objasnili što je BH1.
TODOROVIĆ: Pa jesam, ali možda ne dovoljno jednostavno. Dakle, BH1 profesionalni je naziv za takozvani... hmmmm... koeficijent borbenog htijenja. Otuda i skraćenica BH1.
Malo je poznato da su u stol, ali i oko njega, ugrađeni sofisticirani senzori koji mjere razinu buke prilikom proslave pogotka i pretvaraju je u numerički iskaz htijenja. Primjerice, dok su Prstec i Jovanov svoje pogotke slavili suzdržanim „Oh, yes” ili diskretnim stiskanjem šake, Radić je nerijetko proizvodio znatno više decibela i derao se „Ideš, Đurđa!”, što senzori nisu propustili registrirati.
Zbog toga je Radić ostvario BH1 od čak 244, Kraljić solidnih 240, dok su Jovanov i Prstec imali samo 208, pa ih Hrvatski stolnonogometni savez nije mogao dodatno valorizirati prilikom rangiranja.
ŠAPIT: Ali Radić je završio deseti, iza Jovanova i Prsteca?
TODOROVIĆ: Gospodine Šapitu, Vi stalno gledate rezultat. To je prilično zastarjela škola razmišljanja. Radić je, prema podacima kojima raspolažem, htio otprilike 17 posto više od Prsteca. Međutim, nije uspio svoje htijenje adekvatno pretočiti u rezultat. Radić je, pojednostavljeno rečeno, htio, ali nije mogao. Prstec je, s druge strane, mogao, ali očito nije toliko htio.
ŠAPIT: Tin Kujundžić osvojio je osam bodova. Što njemu nedostaje za iskorak?
TODOROVIĆ: Prvenstveno kontinuitet. Kujundžić je pokazao da može pobjeđivati, ali i gubiti. Preporučio bih mu da poradi na segmentu pobjeda, a istodobno smanji broj poraza. To je metoda koju sve više primjenjuju ozbiljni europski klubovi.
ŠAPIT: Luka Brajković završio je trinaesti sa šest bodova.
TODOROVIĆ: Brajković je ušao u turnir s velikim očekivanjima, barem statistički gledano. Pozitivno je što su čak tri njegove utakmice završile pobjedom. Problem je što preostalih sedam nije.
ŠAPIT: Luka Smetiško završio je petnaesti s četiri boda i gol-razlikom minus 24. Kako to komentirate?
TODOROVIĆ: Kod Smetiška je riječ o kompleksnom problemu. Posebno zabrinjava negativna gol-razlika. Analizom smo utvrdili da je tijekom turnira u prosjeku primao 2,4 gola više nego što ih je zabijao. To je ozbiljan hendikep jer u modernom stolnom nogometu nije dovoljno zabiti jednak ili manji broj golova od protivnika. Potrebno je zabiti isključivo više. Neki naši igrači to još uvijek nisu usvojili.
ŠAPIT: Prokomentirajmo i rezultate posljednjeg kola. Što kažete na poraz Miletića i Smetiška od Kujundžića i Tovernića rezultatom 5:0?
TODOROVIĆ: Odlučile su nijanse, gospodine Šapit. Pet golova razlike. Gledajte, na ovoj razini često odlučuje jedna loptica. U ovom slučaju odlučilo ih je pet. Ali konačnih 5:0 po meni ne odražava stvarni odnos snaga. Da su Miletić i Smetiško postigli tih pet pogodaka, danas bismo vjerojatno razgovarali o njihovoj pobjedi.
 
NOVAC, MOĆ I UTJECAJ: NOVO LICE STOLNOG NOGOMETA
ŠAPIT: Spomenuli ste profesionalizaciju. Je li istina da u stolni nogomet ulazi sve više novca?
TODOROVIĆ: Apsolutno. Osobito nakon što sam osobno preuzeo organizaciju ZG Fa:Bi DYP-a i dignuo ga na višu razinu. Danas govorimo o ozbiljnom kapitalu. Infrastruktura je podignuta na sasvim novu razinu.
Domagoj Fuček, primjerice, investirao je u novi partviš s karbonskom drškom koji omogućuje brže čišćenje prostora oko stola i potencijalno kraće intervale između utakmica. Uz to, jedan od vodećih ljudi turnira već je pokrenuo pregovore o nabavi dodatnog barskog stolca, čime bi se kapacitet VIP lože povećao za gotovo sto posto. Jedino, moramo paziti da nam taj silni novac ne uništi romantiku amaterskog sporta.
ŠAPIT: Spominju se i prvi ozbiljniji sponzorski ugovori?
TODOROVIĆ: Tako je. Marko Tovernić nedavno je postao promotor bezalkoholnog piva, što je snažna poruka, prije svega, mlađim generacijama. Matija Pažulinec u izotonični napitak redovito umješava chia sjemenke. To je jedna od novijih metoda športske nutricionistike.
Fuček je, pak, u pivo umjesto obične špinovače počeo potajno dodavati pravu izvorsku vodu, čime je povećao hidraciju igrača tijekom iscrpljujućih mečeva.
ŠAPIT: Govorimo li već i o ozbiljnim sponzorskim iznosima za same igrače?
TODOROVIĆ: Apsolutno. Iako su detalji ugovora poslovna tajna, mogu vam otkriti da se kod nekih igrača već razgovara o dvoznamenkastim iznosima. Naravno, govorimo o godišnjoj razini.
ŠAPIT: U eurima?
TODOROVIĆ: Ne bih ulazio u detalje.
 
HSNS, NAVIJAČI I BUDUĆNOST STOLNOG NOGOMETA
ŠAPIT: Primjetna je i promjena navijačke atmosfere. Kako to komentirate?
TODOROVIĆ: To je jedan od najvećih iskoraka hrvatskog stolnog nogometa. Pod mojim vodstvom i smjernicama naši su ultrasi konačno uskladili navijanje s europskim normama.
Prilikom sumnjivog upisivanja rezultata danas izvikuju društveno prihvatljivije povike „HSNS LGBT!” i „HSNS Romi!”, čime su pokazali da hrvatska navijačka scena ozbiljno prati europske trendove inkluzivnosti.
Nama kao organizatorima iznimno su važni fair play i poruka koju šaljemo najmlađima. Nismo zaboravili olimpijski duh. Tako i ja osobno dajem primjer kako nije važno pobjeđivati, nego sudjelovati. To je prepoznao i Luka Vještica, koji na ovom turniru nije igrao, ali olimpijski primjer također pokazuje svakim svojim nastupom. Upravo zato smatram da se uspjeh ne smije mjeriti samo pobjedama. Posebno kad ih nema.
ŠAPIT: Za kraj, što poručujete igračima kao pripremu za jedanaesto kolo, koje se igra već idućeg utorka?
TODOROVIĆ: Prije svega, da ne spuštaju glave. Poraženi se moraju okrenuti sljedećem turniru, pobjednici ne smiju poletjeti, a oni koji su ostvarili osrednji rezultat trebaju nastaviti raditi ono što su radili, ali možda malo drukčije.
I ono najvažnije- pojedinci će se morati zapitati. Važno je da svi izvuku pouke, posebno oni koji su griješili. Jer ako nastave ponavljati iste pogreške, postoji velika opasnost da će ponovno griješiti.
S druge strane, igrači koji su pobjeđivali trebali bi nastaviti pobjeđivati. To je model koji se u modernom stolnom nogometu pokazao iznimno uspješnim.
ŠAPIT: U redu, gospodine, ova emisija stigla je do kraja.
TODOROVIĆ: Puno Vam hvala na prilici da ovu plemenitu športsku vještinu oplemenimo i stručnom analizom. Slobodno me zovite opet.
ŠAPIT: Hvala. Nećemo.
Naša web stranica koristi kolačiće ("cookies"). Klikom na gumb "Prihvaćam", korisnik daje izravna prava pristanka za pohranu kolačića ("cookies") na svom uređaju.