Rezultati 1.turnira DYP RIJEKA Lige - DSR Primorje - 26/27
S veseljem predstavljamo aktivaciju DYP Lige u Rijeci! Ljubav između stolnog nogometa i Rijeke je vječna pa je voo samo prirodni razvoj scene. Čestitke UHERU na ovoj u kamen uklesanoj tituli pobjednika prvog DYPa! Samo hrabro dalje!
Evo i vrhunka i detaljna objava ekipe iz Rijeke:
Još krajem prošle sezone počelo se šuškati o tajnim dogovorima i suradnji između jednog malog kluba studenata u Rijeci i diva iz metropole - Hrvatskog stolnonogometnog saveza.
Glasine su dobile na značaju nakon sporadične organizacije turnira u Istarskom klubu u Rijeci.
Zatim je uključivanjem riječke regije u popis regija Saveza (završetkom ljeta) te najavom prvog kola Riječke DYP lige 26.27. (početkom jeseni) zaista i službeno počelo riječko stolnonogometno proljeće!
Najneozbilniji i najneodgovorniji od riječke stolnonogometne klase već su se pola sata prije najavljenog početka turnira potajno okupili i spustili u suteren naziva DSR Primorje - skriveni riječki dragulj, koji je, unatoč posjedovanju 2 stola visoke kvalitete (Garlando i Fabi), nažalost manje poznat po kulturi igranja stolnog nogometa, a puno više po ekipi na šanku, društvenim igrama, biljaru, ping-pongu i naravno pole dance dvorani odmah vrata do.
U ovom zagušljivom podzemnom prostoru rijetkih i zatvorenih prozora (zbog buke stolova koja smeta susjedima) najpoznatiji je riječki simbol, riječki smrad, ubrzo bio zamijenjen mirisom glass cleanera, silikona i svježe gume bumpera podsjetivši svu NEokupljenu staru gardu na zaboravljeno vrijeme kad je proces inicijacije u Istarski klub obuhvaćao obaveznu demonstraciju stolnonogometne vještine, Palach imao 3 Fabija, a "bad boy" Dino tek započinjao svoje prve korake hvatavši se za dršku bez gripova.
Tu noć plavi su blizanci prestali gledati u križ i Zecov Garlando (stol stariji valjda od samog Zeca i stol od kojeg je već i sam Zec odustao), zasjao je kao Pepeljuga na kraljevskom balu i kao Trnoružica je bio probuđen poljupcem čarobne "rakete" princa Leota.
Tako je Rijeka, nekoć jedna od mnogobrojnih prijestolnica stolnog nogometa u Hrvata, probuđena iz čvrstog (više)ljetnog sna (čast izuzecima, svi znamo koji su) i 23.09.2026. u 20h na prvom kolu prve sezone prve Riječke DYP lige u stolnom nogometu okupilo se prvih 11 igrača.
Da Riječani stvarno misle ozbiljno pokazao je i prvi sučev zvižduk oglasivši se točno u 20:00:00.00 - razina profesionalnosti koja je iznenadila čak i same organizatore.
U nastalom metežu (dok nove loptice još nisu bile ni raspakirane, dok se stari laptop još hladio od vruće Kickertool konfiguracije, kad je Toni domaćin tek otišao po pive nakon iscrpnog osiguravanja svih tehničkih uvjeta, a Tomo i Davor nisu ni izašli iz svlačionica) je svim prisutnim igračima međunarodnog (čitaj međuregionalnog) iskustva, kao i najboljem ešalonu Istarskog kluba rijeka, postalo jasno jedno - izostankom profića i većeg dijela stare riječke garde otvorio se put do 2. mjesta!
Da, do drugog mjesta, jer nitko nije ni sanjao da je g. Leota Marohnića moguće srušiti.
11.-9. MJESTO
Nanjušivši krv i vidjevši otvoren put do postolja razularena je masa pod laganim utjecajem alkohola totalno podivljala i prvi su stradali nedužni i najneiskusniji: punkeri i aktivisti (Andrej Vučinić - 11. mjesto), žene (Klara Dujmović - 10. mjesto) i napaćeni narod koji je došao popit pivu i podržat ekipu bez rezultatskog pritiska (Tomislav Kovačić - 9. mjesto, op.a. Tomo je stigao 3 runde kasnije).
Nadamo se da ovaj rezultat neće obeshrabriti navedene, zato što je cilj lige razvijanje scene i kod nas su dobrodošli svi ljudi željni igre.
8.-5. MJESTO
Niz sramotnih predstava na turnirima ovako visokog značaja prekinuo je Davor Huić (8. mjesto), koji je proširio lepezu svojih poteza (uz svoje trademark "rodmanice" i kontre peticama) te skinuo najnoviju verziju firewalla, čime je blokirao i snajke i najlukavije bake.
Novu školu Istarskog kluba Rijeka predstavljao je Antonio Milevoj (7. mjesto) - istarski težak koji se na daleki turnir uputio nakon dvije smjene teškog rada na poslu i u kampanji, a kako su na njega pala i pleća organizacije, više nije mogao izdržati toliki stres i obraniti zelenu i crnu boju svojeg kluba u najboljem svijetlu.
Zato je Martinu Jagodicu (6. mjesto) dobro došao popodnevni drijem i slatki snovi su mu pomogli da pronađe "sweet spot" o kojem ga je na prethodnom kolu pazinske lige podučavao meštar Marko.
Dodatno povećavši preciznost svojeg pusha na dvojkama (poznatog diljem PGŽ i Istre), često je mrsio planove igrača na samom vrhu ljestvice i ponovno uzrokovao neka od najvećih iznenađenja turnira.
Istrijane je u najboljem svijetlu ipak predstavio Teo Verbanac (5. mjesto), kojem više nego na plasmanu treba čestitati na novo stečenoj diplomi računarstva na tehničkom Fakultetu u Rijeci.
Nažalost, za više od 5. mjesta ovaj put je bio previše mamuran od velike fešte, a nisu mu ni pomogle stare navike na izraubani Fabi iz Istarskog i nedostatak navike na Garlando.
4.-1. MJESTO
Naravno, najbolje je ostavljeno za kraj ovog kratkog izvještaja...
Razularena rulja nije se zaustavila samo na slabima i svoj bunt u svrhu budućeg razvoja stolnog nogometa u Rijeci usmjerila je ka samoj eliti propale lokalne scene - Leotu Marohniću (4. mjesto) - jedinom certificiranom šampionu među okupljenima.
Leo je za pobuljenike imao poruku da ako ne mogu braniti "rakete", neka brane bake i zračne dvojke.
To se ljudima itekako svidjelo, a nakon iznenadnog poraza u prvom kolu, Leotova "raketa" je u drugom kolu zakazala i loptica je, umjesto u nepredvidivu špicu stopala, junaka (srednju trojku) udarila u ahilovu tetivu.
Potres nastao padom ovog džina osjetio se čak i u Klubu mladih, a 2 loptice u otvoreni lijes na pola živog čovjeka upale su nakon brzopoteznih pokreta peticama i krik svrgnutog šampiona gunđavi susjedi su čuli tako glasno da je stvarno samo puka sreća (i snaga ljubavi, ali ne prema stolnom nogometu) spasila stvar od intervencije policije.
Nepredviđenu situaciju, objašnjivu jedino konstelacijom zvijezda, u startu je najbolje iskoristio Toni Jakovac (3. mjesto).
Ranije spomenutog šankera, dobrog srca i još duže brade, ovaj turnir i liga su ponukali da izađe iz anonimnosti riječke jazbine i predstavi se široj publici.
Iskoristio je prednost domaćeg terena i kirurškim je dijagonalama preciznosti koje se ne bi sramili ni vozači F1 nanosio neizlječive rane i najiskusnijim vratarima.
Toni, međutim, ipak nije uspio izdržati visoki intenzitet turnira (koji se, treba napomenuti, igrao na 2 stola unatoč nižem broju igrača!).
(Pad Tonija u završnici vrlo vjerojatno nije razveselio domaćine, koji su zato ipak morali podijeliti većinu bogatih nagrada gostima.)
Visok intenzitet je izdržao i kontinuitet (još od ljetnog Karlovačkog turnira) održao napadač kola Matija Lukanić (2. mjesto)!
Matija iz turnira u turnir, na nevjericu svih prisutnih, uporno dokazuje da njegove pobjede na kontre i "na prevaru" ipak nisu prevara ili slučajnost, već lukavi pristup masterminda iza plastičnih ili plastično-drvenih ručki.
I naposljetku, dok su se drugi međusobno tukli, na vrh je isplivao vratar kola Jakov Uher (1. mjesto) i samo na temelju BH oduzeo titulu Matiji.
Ovo je izazvalo veliku kontroverzu i pokrenulo lavinu reakcija među prisutnim pukom, koji je vjerovao da je nakon revolucije ostao prevaren i da je zavladala koruptivna vlada, zbog navodnih veza s organizatorom!?
To be continued... 07.10. Mali Rock 20h (2x Fabi)
P.S. Posebno veseli da je turnir obilježila i strastvena rasprava o pravilima stolnonogometne igre uz mirnu demonstraciju pravila
S veseljem predstavljamo aktivaciju DYP Lige u Rijeci! Ljubav između stolnog nogometa i Rijeke je vječna pa je voo samo prirodni razvoj scene. Čestitke UHERU na ovoj u kamen uklesanoj tituli pobjednika prvog DYPa! Samo hrabro dalje!
Evo i vrhunka i detaljna objava ekipe iz Rijeke:
Još krajem prošle sezone počelo se šuškati o tajnim dogovorima i suradnji između jednog malog kluba studenata u Rijeci i diva iz metropole - Hrvatskog stolnonogometnog saveza.
Glasine su dobile na značaju nakon sporadične organizacije turnira u Istarskom klubu u Rijeci.
Zatim je uključivanjem riječke regije u popis regija Saveza (završetkom ljeta) te najavom prvog kola Riječke DYP lige 26.27. (početkom jeseni) zaista i službeno počelo riječko stolnonogometno proljeće!
Najneozbilniji i najneodgovorniji od riječke stolnonogometne klase već su se pola sata prije najavljenog početka turnira potajno okupili i spustili u suteren naziva DSR Primorje - skriveni riječki dragulj, koji je, unatoč posjedovanju 2 stola visoke kvalitete (Garlando i Fabi), nažalost manje poznat po kulturi igranja stolnog nogometa, a puno više po ekipi na šanku, društvenim igrama, biljaru, ping-pongu i naravno pole dance dvorani odmah vrata do.
U ovom zagušljivom podzemnom prostoru rijetkih i zatvorenih prozora (zbog buke stolova koja smeta susjedima) najpoznatiji je riječki simbol, riječki smrad, ubrzo bio zamijenjen mirisom glass cleanera, silikona i svježe gume bumpera podsjetivši svu NEokupljenu staru gardu na zaboravljeno vrijeme kad je proces inicijacije u Istarski klub obuhvaćao obaveznu demonstraciju stolnonogometne vještine, Palach imao 3 Fabija, a "bad boy" Dino tek započinjao svoje prve korake hvatavši se za dršku bez gripova.
Tu noć plavi su blizanci prestali gledati u križ i Zecov Garlando (stol stariji valjda od samog Zeca i stol od kojeg je već i sam Zec odustao), zasjao je kao Pepeljuga na kraljevskom balu i kao Trnoružica je bio probuđen poljupcem čarobne "rakete" princa Leota.
Tako je Rijeka, nekoć jedna od mnogobrojnih prijestolnica stolnog nogometa u Hrvata, probuđena iz čvrstog (više)ljetnog sna (čast izuzecima, svi znamo koji su) i 23.09.2026. u 20h na prvom kolu prve sezone prve Riječke DYP lige u stolnom nogometu okupilo se prvih 11 igrača.
Da Riječani stvarno misle ozbiljno pokazao je i prvi sučev zvižduk oglasivši se točno u 20:00:00.00 - razina profesionalnosti koja je iznenadila čak i same organizatore.
U nastalom metežu (dok nove loptice još nisu bile ni raspakirane, dok se stari laptop još hladio od vruće Kickertool konfiguracije, kad je Toni domaćin tek otišao po pive nakon iscrpnog osiguravanja svih tehničkih uvjeta, a Tomo i Davor nisu ni izašli iz svlačionica) je svim prisutnim igračima međunarodnog (čitaj međuregionalnog) iskustva, kao i najboljem ešalonu Istarskog kluba rijeka, postalo jasno jedno - izostankom profića i većeg dijela stare riječke garde otvorio se put do 2. mjesta!
Da, do drugog mjesta, jer nitko nije ni sanjao da je g. Leota Marohnića moguće srušiti.
11.-9. MJESTO
Nanjušivši krv i vidjevši otvoren put do postolja razularena je masa pod laganim utjecajem alkohola totalno podivljala i prvi su stradali nedužni i najneiskusniji: punkeri i aktivisti (Andrej Vučinić - 11. mjesto), žene (Klara Dujmović - 10. mjesto) i napaćeni narod koji je došao popit pivu i podržat ekipu bez rezultatskog pritiska (Tomislav Kovačić - 9. mjesto, op.a. Tomo je stigao 3 runde kasnije).
Nadamo se da ovaj rezultat neće obeshrabriti navedene, zato što je cilj lige razvijanje scene i kod nas su dobrodošli svi ljudi željni igre.
8.-5. MJESTO
Niz sramotnih predstava na turnirima ovako visokog značaja prekinuo je Davor Huić (8. mjesto), koji je proširio lepezu svojih poteza (uz svoje trademark "rodmanice" i kontre peticama) te skinuo najnoviju verziju firewalla, čime je blokirao i snajke i najlukavije bake.
Novu školu Istarskog kluba Rijeka predstavljao je Antonio Milevoj (7. mjesto) - istarski težak koji se na daleki turnir uputio nakon dvije smjene teškog rada na poslu i u kampanji, a kako su na njega pala i pleća organizacije, više nije mogao izdržati toliki stres i obraniti zelenu i crnu boju svojeg kluba u najboljem svijetlu.
Zato je Martinu Jagodicu (6. mjesto) dobro došao popodnevni drijem i slatki snovi su mu pomogli da pronađe "sweet spot" o kojem ga je na prethodnom kolu pazinske lige podučavao meštar Marko.
Dodatno povećavši preciznost svojeg pusha na dvojkama (poznatog diljem PGŽ i Istre), često je mrsio planove igrača na samom vrhu ljestvice i ponovno uzrokovao neka od najvećih iznenađenja turnira.
Istrijane je u najboljem svijetlu ipak predstavio Teo Verbanac (5. mjesto), kojem više nego na plasmanu treba čestitati na novo stečenoj diplomi računarstva na tehničkom Fakultetu u Rijeci.
Nažalost, za više od 5. mjesta ovaj put je bio previše mamuran od velike fešte, a nisu mu ni pomogle stare navike na izraubani Fabi iz Istarskog i nedostatak navike na Garlando.
4.-1. MJESTO
Naravno, najbolje je ostavljeno za kraj ovog kratkog izvještaja...
Razularena rulja nije se zaustavila samo na slabima i svoj bunt u svrhu budućeg razvoja stolnog nogometa u Rijeci usmjerila je ka samoj eliti propale lokalne scene - Leotu Marohniću (4. mjesto) - jedinom certificiranom šampionu među okupljenima.
Leo je za pobuljenike imao poruku da ako ne mogu braniti "rakete", neka brane bake i zračne dvojke.
To se ljudima itekako svidjelo, a nakon iznenadnog poraza u prvom kolu, Leotova "raketa" je u drugom kolu zakazala i loptica je, umjesto u nepredvidivu špicu stopala, junaka (srednju trojku) udarila u ahilovu tetivu.
Potres nastao padom ovog džina osjetio se čak i u Klubu mladih, a 2 loptice u otvoreni lijes na pola živog čovjeka upale su nakon brzopoteznih pokreta peticama i krik svrgnutog šampiona gunđavi susjedi su čuli tako glasno da je stvarno samo puka sreća (i snaga ljubavi, ali ne prema stolnom nogometu) spasila stvar od intervencije policije.
Nepredviđenu situaciju, objašnjivu jedino konstelacijom zvijezda, u startu je najbolje iskoristio Toni Jakovac (3. mjesto).
Ranije spomenutog šankera, dobrog srca i još duže brade, ovaj turnir i liga su ponukali da izađe iz anonimnosti riječke jazbine i predstavi se široj publici.
Iskoristio je prednost domaćeg terena i kirurškim je dijagonalama preciznosti koje se ne bi sramili ni vozači F1 nanosio neizlječive rane i najiskusnijim vratarima.
Toni, međutim, ipak nije uspio izdržati visoki intenzitet turnira (koji se, treba napomenuti, igrao na 2 stola unatoč nižem broju igrača!).
(Pad Tonija u završnici vrlo vjerojatno nije razveselio domaćine, koji su zato ipak morali podijeliti većinu bogatih nagrada gostima.)
Visok intenzitet je izdržao i kontinuitet (još od ljetnog Karlovačkog turnira) održao napadač kola Matija Lukanić (2. mjesto)!
Matija iz turnira u turnir, na nevjericu svih prisutnih, uporno dokazuje da njegove pobjede na kontre i "na prevaru" ipak nisu prevara ili slučajnost, već lukavi pristup masterminda iza plastičnih ili plastično-drvenih ručki.
I naposljetku, dok su se drugi međusobno tukli, na vrh je isplivao vratar kola Jakov Uher (1. mjesto) i samo na temelju BH oduzeo titulu Matiji.
Ovo je izazvalo veliku kontroverzu i pokrenulo lavinu reakcija među prisutnim pukom, koji je vjerovao da je nakon revolucije ostao prevaren i da je zavladala koruptivna vlada, zbog navodnih veza s organizatorom!?
To be continued... 07.10. Mali Rock 20h (2x Fabi)
P.S. Posebno veseli da je turnir obilježila i strastvena rasprava o pravilima stolnonogometne igre uz mirnu demonstraciju pravila