Dragi suigrači,
Čestitam svima na velikom trudu i sportskoj atmosferi. Turnir je bio izvrstan, a o dobroj organizaciji je već sve rečeno. Zato bi se ja osvrnuo samo na igrački dio nastupa naših reprezentativaca.
Rezultate vidite i mogu reći da nismo oduševili, ali niti razočarali. Konkurencija Mastersa je bila žestoka. Slovencima, Srbima i nama su igrali uglavnom svi najbolji. Austrija može biti i mnogo jača, ali se zbog njih igrao sistem koji dozvoljava da sve igraju sa samo 4 igrača. Sa tom četvoricom smo se manje više ravnopravno nosili i mi i naročito Slovenci, ali treba priznati da su bolji upravo koliko rezultat pokazuje. Vidi se razlika zbog igranja svakog tjedna lokalnih turnira koji su u Austriji top level s hrpom igrača, a ovdje okršaji nekoliko istih parova. Dinamo može pobijediti Arsenala ponekad uz malo sreće, ali Premiership i HNL su ipak velika razlika.
POTPUNI REZULTATI:
Kvalifikacije:
1.kolo
Slovenija-Hrvatska: 31:28
Austrija-Srbija: 31:10
2.kolo
Hrvatska-Austrija: 21:31
3. kolo je automatski odigrano kao kolo za 1/2/3/4mjesto.
Rezultati nakon kvalifikacija ostali su praktički i finalni rezultati:
1. Austria (W.Breuer) - Garlando
2. Slovenija (M.Vidergar) - Leonhart
3. Hrvatska (I.Zalar) - Garlando
4. Srbija (V.Kojić) - Leonhart
Finale:
Austija-Slovenija:2:0 (31:25 - 31:29)
Za 3.mjesto:
Hrvatska-Srbija: 2:1 (31:22 - 30:32 - 31:26)
Naš dvoboj sa Slovenijom je bio potpuno otvoren. Poluvrijeme je bilo 15:15, i mislim da nitko nije vodio više od 3 razlike tokom cijelog susreta. Na kraju su znalački prelomili meč, ali dojam je da smo bili jako blizu. Malo više međunarodnih turnira i počet ćemo češće dobivati ovakve drame koje ovise o jednoj-dvije lopte.
Sa Srbijom smo već prije 3 godine igrali infarktni dvoboj kojeg su odlučili penali, ali nije ni ovo bilo daleko od toga. Sad kada razmišljam o tome, zapravo i nije loše da sam upropastio 6 meč lopti i natjerao ekipu da igra treći set. Iskupili su me odličnom reakcijom i vjerojatno najboljim setom večeri. Za iskustvo nam sigurno više koristi ovaj extra set nego feštanje s ekipom. Zapravo najviše sam štetio prometu na šanku te večeri.
Da ne istaknem nekoga posebno, istaknuti ću sve:
Kosovec- najviše igrao zbog sjajnih singl izvedbi na Leonhartu. Nije slučajno državni prvak i najdalje došao u open singles.
Novački- trenuci briljantnosti sa šutom iz obrane. Na Garlandu u singlu može pobijediti svakoga.
Vičević- i dalje najbolja tehnika, ne samo kod nas nego i šire. Malo se nakupilo prašine na snejku, ali ne bi se čudio da opet bude razloga za snimanja reportaža o njegovim uspjesima.
Lang- nadahnuti golman u procesu metamorfoze u istog takvog napadača. Već danas kompletan igrač, pa zato manje uvježbane stare specijalke.
Armuš- nije pitanje da li će, nego kada će popraviti realizaciju. Kada se to desi, nastavit će berbu medalja. Nadam se pretežito u parovima.
Marinković- kada nije premoren ili raštiman zbog promjena stolova i taktičkih sputavanja, isporučuje rapsodiju igre. Iskonska joga bonita iz obrane. Ne samo sa šutom nego i branjenjem.
Zalar- obranio dosta toga, ali ostali segmenti igre nedovoljni. Djelomično i zbog taktičkih zamisli, ali pretežito neuvježbanosti.
Svima nama, a pogotovo ostalim lokalnim igračima s manje iskustva koji su se natjecali s europskim vrhom foosa - želim što više redovnih treninga, barem srijedom za početak.
Do viđenja,
Ivan