Osvrt na nastup reprezentacije na Balkan Cupu u Beogradu
Kao što su mnogi već vidjeli, osvojili smo drugo mjesto na natjecanju nacija na Balkan Cupu u Beogradu prošli vikend. Time smo ostvarili jedan od najboljih rezultata u povijesti hrvatskog reprezentacijskog stolnog nogometa. Naime, igrale su po dvije ekipe iz Bugarske, Mađarske, Rumunjske, ROC(Igrači iz Rusije pod Olimpijskom zastavom) i, domaćina, Srbije te po jedna ekipa iz Češke, Slovenije i Hrvatske.
Ali krenimo iz početka.
U subotu, kada se igrao prvi dan nationsa, dobivam dvije vijesti. Prva vijest je Igor Armuš ipak dolazi turnir. Mislim si: “Odlično”, ipak je Igor jedan od naših najtrofejnijih i sigurno može dati doprinos. Cijelo vrijeme razmišljam o tome kako sada raspodijeliti ekipu, jer imam potencijalna četiri igrača koji mogu odigrati single. Nešto prije samog eventa mi dolazi Dino i govori da se ne osjeća najbolje i da misli da je bolje da odigramo bez njega. To mi je veliki udarac i svako malo provjerim je li situacija bolja, međutim do vremena početka natjecanja, moram se suočiti sa stvarnošću - koliko sam kao izbornik dobio Igorovim dolaskom, toliko sam izgubio Dininim izostankom.
Za neke utakmice ćete vidjeti da neki timovi imaju slovo “B” kraj imena pa bih volio istaknuti da ta, pomalo nesretna, dezignacija u ovom slučaju nije temeljena na sposobnosti ili učinku (kako smo inače navikli), nego je organizator stavljao A i B redoslijedom kako su se timovi prijavljivali. Državni prvaci i natjecatelji koji su stalno u vrhu vlastitih državnih natjecanja igrali su za timove protiv kojih smo mi igrali. Ne bih imao problem priznati da nam je ždrijeb pomogao, no zaista mislim da to nije bio slučaj i da nismo prošli ni bolje ni gore nego ostali.
Dogovaramo postavu:
A - Igor Armuš
B - Neven Kosovec
C - Christian Lang
D - Antonio Novački
substitute 1 - Dino Vičević
(igraju sljedeće kombinacije: AB - CD - A - B - BD - AC, dakle prva dvojica igraju single i dvije utakmice parova, dok druga dvojica igraju dvije utakmice parova; svaka kombinacija igra 5 loptica dok jedna ekipa ne postigne ukupno 31 gol)
Prva utakmica: Hrvatska - ROC B (31 - 26)
Igora odlično idu i petica i trojka, a mene ide obrana i dobivamo 4:1 (Igor će tijekom cijelog turnira u našoj kombinaciji igrati naprijed). Antonio i Kiki još pronalaze koja im kombinacija odgovara pa Rusi vraćaju na 5:5. Igor dominira u singlu protiv Sokolova te nam daje veliku prednost od 9:6. Bochkov protiv mene vraća na 10:10. Antonio u obrani i ja u napadu vraćamo blagu rezultat na 13:12 za nas, a već utakmica poslije resetira rezultat na 15:15. Polovica utakmice je gotova, nitko ne pokazuje znakove slabosti ni namjeru da odustane. Međutim već u sljedećoj utakmici, iako smo Igor i ja ostvarili minimalnu prednost od 18:17, Igorov suparnik, Sokolov, pokazuje znakove frustracije i pucanja pod pritiskom Igorove večerašnje forme. Antonio i Kiki postižu radnu temperaturu i donose nam veliku prednost od 22:18 - lakše se diše uoči Igorovog singla. Još se lakše diše nakon Igorovog singla, jer njegovih 3:2 protiv Sokolova nam daje vodstvo od 25:20. Bochkov osjeća pritisak i vraća vlastitim pritiskom te mene u singlu te Antonija i mene u parovima pobjeđuje 3:2, što nas dovodi do 29:26 za nas prije završne partije. Nama su potrebna samo 2 gola do pobjede, dok ekipa ROC-a mora biti skoro savršena ili odigrati 4:1 da bismo išli na penale. Na naše veliko zadovoljstvo i olakšanje, Igor i Kiki bez problema postižu 2 potrebna gola i vode nas u sljedeći krug natjecanja.
Druga utakmica: Hrvatska - Bugarska B 31:12
Prilično neugodna utakmica. Ne znam jesu li je Bugari uopće ozbiljno shvatili, jesu li možda prerano počeli uživati u POSLIJEturnirskom pivu ili su nas ozbiljno podcijenili, ali odmah je bilo jasno da nešto ne štima, jer znamo o kakvim se igračima inače radi. Ovdje su na testu bile kako igračke sposobnosti, tako i one u snalaženju u “igri unutar igre” - kako se na terenu razvijala situacija nepovoljna po naše suparnike, tako su krenule i prepirke i druge slične stvari. Stat ću na tome i čestitati našim igračima na trezvenosti i zadržavanju donekle hladne glave.
Igor i ja odmah krećemo s 5:0 protiv Georgijeva i Velikova. Sigurno neočekivan rezultat, jer obojica su odlični igrači, ali ovog puta nisu našli rješenje za Igora niti su meni mogli zabiti gol. Antonio i Kiki održavaju našu prednost na odličnih 8:2. Igor nastavlja demontažu na Georgijevu za vodstvo od 13:2. Ja nastavljam ne zaostajati za Igorom te dobivam Velikova, što nas dovodi do 17:3. Svima, a osobito Bugarima, polagano postaje očito kakva će se dominacija odviti za stolom ako se situacija ne promijeni te sljedeći set zabijaju trećinu svojih ukupnih golova za 4:1 protiv Antonija i mene za rezultat od 18:7. Do tog trena su već lagano počeli ekscesi za stolom i oko njega, a naše vodstvo je bilo toliko jako da nas ovaj set nije previše pogodio. Jer znali smo što slijedi - Igor i Kiki demoliraju s novim 5:0 setom za rezultat od 23:7, a Bugari uvode zamjenu te stavljaju Dmitra Filipova, igrača koji bi, da sam ja te večeri bio izbornik bugarske reprezentacije, igrao od početka. Kreće nova runda u kojoj se Georgijev uozbiljuje pa Igor i ja pobjeđujemo s minimalnom prednošću te ekipu približavamo cilju od 31 gol - 26:9 je. Antonio i Kiki igraju dobar set u kojem su gol više ipak odnijeli Bugari, no bilo je jasno da im više nema pomoći. Igor ulazi u single u kojem zna da mora zabiti 3 gola za pobjedu te to i čini za ukupni rezultat 31:12. Unatoč svemu, iskreno se radujem vidjeti Bugare na sljedećem turniru, i pojedinačno i u ekipi, jer unose drugačiju i intenzivniju energiju na turnir i nedvojbeno imaju odlične igrače. Osobito bih ovdje spomenuo Nikolu Velikova jer smatram da se, po ozbiljnosti igre i korektnosti prema suparnicima, istaknuo među svojim suigračima na ovom susretu. Da stvari nisu crno-bijele i da se ipak radi o naboju emocija i trenutnoj želji za pobjedom, valja spomenuti da sam naknadno primio ispriku od nekih članova bugarske ekipe za neke prepirke za stolom, što smatram lijepom i prijateljskom gestom.
Treća utakmica: Hrvatska - Mađarska B 31:25
Igor i ja otvaramo utakmicu sa zaostatkom od jednog gola za izuzetno solidnim, fokusiranim i motiviranim Mađarima, koji samo potvrđuju svoju namjeru za prolaskom protiv Antonija i Kikija. Nakon dva seta rezultat je 7:3 za Mađarsku, a mi (ili barem ja) osjećamo da nam utakmica polako, ali sigurno izmiče izvan dohvata. Igor nas malo vraća u singlu na tri gola minusa, no moj single i Antonijev i moj nastup u parovima, iako ni po čemu loši, jer oba seta gubimo minimalnih 2:3, ipak čine da se razlika od 5 golova (15:10) ipak čini prevelikom nakon samo četiri seta. Nastupaju Kiki i Igor i nadahnutim zamjenama, u kojima Igor zabija i vraća se u obranu apsolutno spustiti zavjesu Mađaru Gellenu, dok Kiki pronalazi inspiraciju u napadu i pljušti kišu golova. Set završava 4:1 za naše momke. Vidi se sunce iza tamnih oblaka dok ekipa smiruje drhtave ruke - 14:16 je za Mađare. Kreće novi krug i Igor i ja smanjujemo zaostatak na samo jedan jedini gol. Sada je drhtavica, poput zarazne bolesti, prešla na dotad smirene suparnike te u nevjerojatnoj seriji preokrećemo rezultat. Kiki nastavlja s odličnim napadom za 4:1. Prešli smo u vodstvo. Gellen s knedlom u grlu prilazi stolu za single. Zna tko ga čeka i što mu se piše, iako je odličan i veoma sposoban igrač. Međutim strah mu je opravdan - novih 4:1 za Igora. Sada su Mađari ti koji moraju nadoknaditi pet golova, jer je 25:20 za nas, no za razliku od stadija u kojem smo mi gubili pet razlike, oni više nemaju skoro cijelu utakmicu za nadoknaditi. Nade polažu u jaki single nastup svojeg kapetana, Janoša, protiv mene, ali momentum-shift je prejak i dobivam ga 4:1 za ukupnih 29:21. Jedva možemo vjerovati što se događa! Sada je već jasno što će se dogoditi za stolom 2 u Beogradu. Mađari moraju odigrati 2 savršena seta, i to doslovno savršena - oba 5:0 da bi nas pobijedili. Protiv Antonija i mene se konsolidiraju i vraćaju se bliže cilju dobivši set 4:1 (ukupno 30:25). Međutim, u tom setu im se cilj pomaknuo, jer penali su njihova najbolja nada (u slučaju da rezultat bude 30:30), no tko želi na penale protiv Hrvatske? Ionako nije bilo bitno, Igor i Kiki u zadnjem setu zabijaju jedan gol koji nam je trebao za pobjedu te ova stolnonogometna poslastica završava s ukupnim rezultatom od 31:25 za nas.
Još probavljajući magnitudu našeg postignuća, čekamo Slovence i drugu mađarsku momčad da među sobom odluče tko ima veće šanse protiv nas. Naposljetku je ispalo da smo spriječili veliko mađarsko finale, jer su Mađari pobijedili Slovence. No već je prošla ponoć pa je finale odgođeno za sljedeći dan. Iako je nama itekako bilo u interesu iskoristiti elan, timski duh i nevjerojatnu formu tima i osobito Igora da napravimo neočekivano i osvojimo prvo mjesto.
Svanula je i nedjelja, zadnji dan turnira. Bili smo dugo budni analizirajući nastupe i rezultate. Tko je kako i zašto odigrao protiv koga, koje su nam bile slabosti i snage, što možemo odraditi još bolje. Dogovoreno je da Dino ulazi umjesto Antonija, pitanje je samo ulazi li na B ili D poziciju. Razlika je u tome što B pozicija igra i single, a D pozicija samo parove. Do početka finala imali smo samo kvalifikacije u singlu, koje je Dino najbolje od svih nas odradio, no odlučili smo da single ostajemo igrati Igor i ja.
Četvrta utakmica - finale: Hrvatska - Mađarska A 26:31
Postava:
A - Igor Armuš
B - Neven Kosovec
C - Christian Lang
D - Dino Vičević
Substitute 1: Antonio Novački
Krećemo prilično dobro, nervoza se osjeti s obje strane stola, prvi set traje dugo, jer se Igor i Virag nadmeću na petici, a oba golmana rade svoj posao. Nakon što u napad dolazi odličan piner Szeverenyi, set završava sa 3 naprema 2 za Mađare. Isti rezultat postižu i Dino i Kiki te Igor u singlu. Nakon trećeg seta gubimo 9:6. Ja pobjeđujem 3:2 u singlu, za 11:9. Dino izvodi čuda na petici i zabija skoro sve što puca, dok mu ja čuvam leđa te dobivamo 4:1 i prelazimo u vodstvo 13:12. Međutim, Virag nam ne da mira i Mađari uzvraćaju s vlastitih 4:1 protiv Igora i Kikija - opet su u prednosti 16:14. Kiki kaže kako ne osjeća formu na golu protiv Viraga i Nemeth pa predlaže da Antonio uđe u igru. Nastavljamo u starom ritmu s 3:2 setovima - prvo Igor i ja gubimo, zatim Dino i Antonio vraćaju za ukupnih 21:19 prije nove serije singla. I Igor i ja u singlu držimo svoje, ali ipak gubimo 3:2 svaki. Ako želimo pobjedu, moramo početi preokretati te rezultate u našu korist, jer je 27:23 za naše suparnike. Dino i ja pobjeđujemo 3:2, ali Mađari su sada na svega 2 gola od pobjede. Sljedeći set moramo odigrati savršeno za pobjedu ili 4:1 za penale. Međutim Mađari su prejaki i preodlučni i postižu svoja zadnja dva gola za ukupno pobjedu od 31:26.
Igorov nastup na ovom natjecanju je bio zaista vanserijski, bez sumnje je bio naš MVP te večeri, no i ostatak ekipe je igrao odlično. Bili smo veoma uigrani i, iako dotadašnjim nastupima na turniru nismo puno pokazali, mislim da nas je natjecanje nacija jako motiviralo da ostvarimo rezultat i da pokažemo da nismo ovdje samo zato što nam je relativno blizu. Imam osjećaj da smo više nego inače uspjeli ostaviti ego sa strane i kao izborniku su mi suigrači maksimalno olakšali donošenje odluka, jer nije bilo nijednog prijedloga u kojem uspjeh ekipe nije bio na prvom mjestu. Bilo je prijedloga i sugestija, bilo je ohrabrivanja i podrške, zaboravljalo se loše i podsjećalo na dobro, kad je forma pala igrači su sami rekli da uđe zamjena, jer, iako se svima htjelo igrati, znali smo da je gubitak ijednog seta preskup. Malo je reći da sam zadovoljan nastupom. Nadam se da je ovo samo početak, da smo shvatili što možemo napraviti kad igramo dobro. A zasigurno smo se, barem malo, ucrtali na europsku stolnonogometnu mapu.
Čestitke svim igračima i organizatoru. Nadam se pisati vam (ili čitati Zalarov) novi osvrt što prije, jer željezo se kuje dok je vruće.
Neven Kosovec